Jug Balkana

Putovanje koje je opisano i uslikano na ovim web stranicama je bilo organizirano od strane nekih udruženja općina koje se nalaze u okolici Milana. Program je osmislio arhitekt Marko i glavna tema putovanja su bili pravoslavni manastiri na jugu Balkana. U ovoj maloj avanturi je bilo 55 sudionika, plus vozač autobusa. Jedini problem je bilo to što se trebalo vrlo rano ustati i nervoza je učinila da večer prije nisam dobro spavao; stalno mi se ponavljao san u kojem sam kasnio na zakazani polazak. Kada spremam prtljagu, dokumente i novac za neko putovanje, uvijek imam neki unutrašnji strah da sam nešto važno zaboravio, iako u stvarnosti mi se to nikada nije dogodilo. Da bih si olakšao tu proceduru, napravio sam si i jednu listu stvari koje trebam sa sobom uzeti. Kada nešto s liste spremim, to precrtam na papiru. Dodatni problem je kada se treba rano ustati: bojim se da budilica neće zvoniti ili da je neću čuti. Iz tog razloga sam si kupio i jednu rezervnu, jeftinu kinesku, pa ujutro zvone dvije. Kada sam u hotelu, nosim samo jednu, ovu jeftinu, ali uvijek naručim na recepciji i buđenje telefonom. Što mogu; takav sam, bojažljiv.

Krenuli smo u četvrtak, 15. svibnja 2008, u 4 ujutro ispred crkve, autobusom na dva kata. Nakon dva kratka zaustavljanja da bi pokupili sudionike iz susjednih mjesta, uputili smo se prema Bari-ju gdje smo se ukrcali na trajekt za Grčku oko 17 sati. Idućeg dana oko 6 ujutro (po grčkom vremenu, jedan sat više nego u Italiji) smo se iskrcali u luci Igumenica i krenuli prema Meteorima. Odsjeli smo u mjestu Kalambaka i nakon ručka s vodičem obišli dva manastira od šest koji se mogu posjetiti na Meteorima. Drugi dan smo krenuli za Solun i tamo ostali tri noći. Napravili smo dva izleta: na planinu Atos i izlet u Bugarsku, razgledanje Rilskog manastira. U utorak, 20. svibnja, smo se uputili prema Makedoniji gdje smo imali rezerviran hotel na Ohridskom jezeru. Dan poslije smo krenuli za Albaniju, prolazeći kroz Elbasan i Tiranu da bi stigli u Drač, gdje smo se u kasno poslijepodne ukrcali na trajekt za Anconu. Bilo je to 22. svibnja, zadnji dan našeg putovanja. Dan iza, oko 14 sati smo bili u Anconi odakle smo krenuli na završni dio našeg puta, vraćajući se kući u vrijeme večere.

Itinerarij putovanja po jugu Balkana

Ovdje gore je karta s ucrtanim dionicama putovanja. Prešli smo oko 3200 km autobusom, od čega oko 1500 km u Italiji. Taj dio puta je bio sav po autoputu i iz tog razloga mnogo manje naporan u odnosu na dio puta po Balkanu, gdje autoputovi još ni danas nisu jako rašireni i normalne ceste često ne dozvoljavaju da se dostigne prosječna brzina od 60 km/h. Osim toga smo prešli oko 1000 km morskim putem, s dva trajekta u dolasku i u povratku. Spavali smo u tri razna hotela i dvije noći na trajektima. Sve u svemu, putovanje je bilo veoma dinamično, ali isto tako i veoma zabavno.

U izborniku na desnoj strani, pri vrhu ove stranice, naći ćete linkove koji vode na stranice posvećene raznim mjestima koje smo posjetili, s kratkim opisom zbivanja, moglo bi se reći mali dnevnik putovanja, s dosta slika i tu i tamo ponekom zanimljivosti ili informacijom vezanim uz mjesta koja smo posjetili. Mnogo se stvari dogodilo tijekom putovanja, neke zanimljivije svima, druge intimnije i povezane s pojedinim osobama koje su sudjelovale na ovom izletu. Na potonjem sam se ograničio na moja osobna iskustva i ona od moje supruge. Uz to, neki su ljudi odlučili podijeliti neke svoje trenutke sa svima nama, i na tome sam im jako zahvalan jer to podiže kvalitetu priče. Biti dio grupe, premda i samo tjedan dana, jako je lijepa stvar, posebno za mene koji nisam previše društven i nemam puno prijatelja. Ovdje se činili da su svi prijatelji, spremni pomoći, razgovarati ili podijeliti čašu dobrog grčkog vina.

Stijene Meteore Spomenik Aleksandru Velikom u Solunu Brod s kojim smo išli posjetiti planinu Atos Jedna freska na fasadi manastira u Rili Zalazak sunca na ohridskom jezeru

Godine prolaze a sjećanja ostaju

Prije nekoliko dana, ovo pišem krajem svibnja 2018., navršilo se je 10 godina od ovog prekrasnog putovanja na Balkanu; lijepa obljetnica koja mi jasno pokazuje koliko vrijeme brzo ide, gotovo trči. Jednostavno je nezaustavljivo. Organizacija koja je osmislila i stvorila ovaj vrlo zabavni, ali i poučni izlet još uvijek postoji i priprema putovanja svake godine. Ovakvo dugačko, bogato i izazovno putovanje već godinama nije organizirano iz objektivnih razloga. Vjerojatno se neće nikada ponoviti. Krivicu možemo pronaći u pretjeranom broju godina koje na svojim leđima nose sudionici. Svi su ostali vjerni grupi, ali na žalost neki više ne mogu sudjelovati. Nije došlo do neophodne generacijske smjene, odnosno nema novih članova, onih mlađih koji bi mogli dati novi poticaj i seniorima skupine. Ne želim biti od onih starih koji kritiziraju omladinu, ali mi se čini da se svi više zabavljaju preko mobitela nego u direktnom kontaktu s ostalim ljudskim bićima. Na žalost, isto to primjećujem i kod mojih vršnjaka, pa čak i unutar moje obitelji. Eto, to je razlog što nikada nisam posjedovao i još uvijek ne posjedujem taj tehnološki uređaj koji je duboko promijenio naše živote i našu komunikaciju.
Jug Balkana

Meteore

Solun

Planina Atos

Rila

Ohrid

Albanija

Povratak


Extra

U Autobusu

Pinove Foto

Linkovi


Možeš pogledati ovaj site in na druga dva jezika
Sud dei Balcani (Talijanski) i South of Balkan (Engleski)