Mnogi od nas su se po prvi put našli u Albaniji i prvi krajolici koje smo vidjeli iz autobusa su bili prilično neobični: mnogobrojni bunkeri, ne samo u pograničnom djelu s Makedonijom, nego i unutar ostatka zemlje i jako puno smeća razbacanog po mjestima kroz koje smo prolazili, uz cestu i po poljima.
Za ručak smo se zaustavili u gradu Elbasan. Periferija grada je veoma ružna, sa starim, oronulim kućama, ali prema centru grada situacija je puno bolja; ima novih zgrada, obnovljenih i puno radova na uljepšavanju grada. Ali restoran nas je veoma ugodno iznenadio: nalazi se unutar starih zidina, okružen zelenilom, s mnoštvom palmi. Hrana je bila veoma dobra i iskoristili smo priliku da se zahvalimo našem vozaču na sigurnoj vožnji i strpljenju s kojim nas je podnosio.
Nastavili smo putovanje za Drač, i uz put smo prošli kroz Tiranu. Pošto nije bilo puno vremena do polaska trajekta i kišilo je, zadovoljili smo se s panoramskim razgledanjem grada iz autobusa. Vidjeli smo puno zgrada obojenih jakim bojama; albanski brzi način uljepšavanja i obnavljanja, nakon pada starog režima. Ima puno gradilišta; zgrada i cesta u izgradnji, znak da Albanija ide brzim korakom naprijed prema zapadnjačkom načinu života.
Evo jedne slike, uslikane s našeg broda prije isplovljavanja iz luke Drač. Jako, jako slikovito i najvjerojatnije za koju godinu ulazeći u opće vode globalizacije ovaj krajolik će se sasvim promijeniti, kao i mnoge druge stvari koje smo vidjeli tijekom našeg putovanja. Kada stigne napredak, ono što mi pod tim podrazumijevamo, hoće li im biti bolje? U odnosu na totalitarni režim pod kojim su bili, sigurno mirnije žive, ali modernizacija sa sobom donosi i dosta zla. Kada uzmeš dobro i loše, zbrojiš, oduzmeš i podijeliš, nekako ti ispadne na isto. Jedina sigurna stvar jeste da će svakodnevni život postati složeniji i zahtjevniji.
Extra