Ohrid |
20. ožujka, šestog dana našeg putovanja, smo napustili Solun i krenuli za Ohrid. Nakon par sati vožnje smo stigli na makedonsku granicu i onda su počeli
problemi s putnim ispravama. Imali smo kolektivnu putovnicu, ali Makedoncima nije bio poznat taj tip dokumenta... Da skratim priču; nakon telefoniranja
u talijanski konzulat u Makedoniji, policijski ured u Milanu koji je izdao kolektivnu putovnicu i nakon 4 sata čekanja, uspjeli smo ući u Makedoniju.
Sva sreća da je restoran koji su nam savjetovali i koji se nalazio par kilometara od granice, u gradu Bitola, bio odličan i s veoma "ugodnim" cijenama: predjelo, glavno jelo i piće za 8 eura. Nastavili smo put i oko 18 sati stigli u Ohrid, ime jezera, ali i grada na obali samog jezera. Otišli smo direktno u hotel Bellevue, 4 zaslužene zvjezdice, s predivnim pogledom na jezero. Jedan od sudionika je imao i hrabrosti da se okupa u vodi obojenoj u zlato od zalazećeg sunca. Nakon večere u hotelu, koja nam se malo manje svidjela u odnosu na sami hotel, krenuli smo u noćno razgledanje grada s lokalnim vodičem. Iz razloga vezanih za sate obaveznog odmora našeg vozača, obilazak je trajao oko sat vremena za većinu sudionika, koji su se vratili autobusom u hotel. Desetak osoba je nastavilo šetnju, nakon čega su se vratili taxijem u hotel. Ipak smo uspjeli vidjeti crkvu Svete Sofije, samo izvana, jer je bilo prekasno, koja je sjedište pravoslavnog poglavara Ohrida. Crkva je sagrađena u XI stoljeću, na ruševinama jedna rimske bazilike. |
Jug Balkana
Extra |