Planina Atos |
Iz Soluna smo krenuli autobusom prema planini Atos i poslije otprilike 2 sata stigli u jednu malu luku, gdje smo se ukrcali na brod zajedno s drugim turistima,
uglavnom Nijemcima i Rusima. Skoro cijelim putem su nas pratili galebovi u potrazi za hranom. I na samom brodu je bilo zabave: gusar s kojim se moglo slikati,
a na povratku smo imali i muziku u živo i grčke narodne plesove. Doista dobro organiziran izlet.
Atos je u stvari manastirska država, iako formalno pripada grčkom teritoriju, a nalazi se na najistočnijem "prstu" poluotoka Calcidika. Za ulazak treba imati posebnu dozvolu koja vrijedi samo 4 dana i to je razlog zbog kojeg turisti s broda gledaju manastire. Osim toga ženama je zabranjen pristup. Broj posjetioca koji zaista posjećuju manastire je jako ograničen, oko 30.000 godišnje, a na dozvolu se čeka mjesecima. Na poluotoku živi više od tisuću pravoslavnih svećenika, u 20 glavnih manastira. Tri manastira nisu grčka; jedan je bugarski, jedan srpski i jedan ruski. Nakon dva sata plovljenja smo stigli u Ouranoupolis, zadnje mjesto do kojeg se može doći prije prelaska granice manastirske države. Odavde kreću hodočasnici prema Atosu. Čekao nas je odličan riblji ručak i slobodno vrijeme poslije ručka neki od sudionika, mali dio, je iskoristio da se okupao u kristalnom moru zaljeva Ouranoupolis. Veći dio je odabrao šetnju i kupovinu suvenira. |
Jug Balkana
Extra |