Manastir Rila

Krenuli smo iz Soluna poslije doručka i nakon tri sata vožnje stigli na bugarsku granicu. Bugarska je od nedavno ušla u Europsku Zajednicu i činilo nam se da policajci na granici malo preozbiljno to uzimaju u obzir: fotokopirali su sve putne isprave za što je trebalo oko sat i pol vremena. Nakon prelaska granice trebalo nam je još dva sata do manastira Rila. Krajolik kojim smo prolazili je bio prekrasan, ravnica sva u zelenilu, a u daljini planine pod snijegom.

Manastir Rila se nalazi na istoimenoj planini, na visini od oko 1140 m. Izgrađen je u X st. na inicijativu isposnika Svetog Ivana Rilskog i od tada je bio dva puta srušen i ponovno izgrađen. U početku je bila sagrađena samo središnja crkva, ali nakon mnogobrojnih neprijateljskih napada, okolo je sagradjen pravi dvorac, odnosno utvrda. Tijekom stoljeća pod Turcima, od sultana su bile potvrđene privilegije prethodno dobijene od bugarskih kraljeva, i tako je manastir predstavljao vjersko i kulturno središte za sve Bugare.
Manastir Rila se nalazi na popisu UNESCO-ove zastićene ostavštine čovjećanstva.

Do donjim fotografijama se vide mnogobrojne freske koje se nalaze na pročeljim crkve. Na žalost, unutar crkve je zabranjeno fotografiranje.

Povijest Svetog Ivana Rilskog

Godine 865 princ Boris I je preobratio Bugare na kršćanstvo. Bugarska je tako postala dio kršćanske Europe. Kršćanske vrline su postale primjer za narod koji ih je slijedio u svim oblicima. Prvi od svetih manastira je bio osnovan i mnogo božijih ljudi su se posvetili duhovnim učenjima.
Bog je odabrao planinu Rila kao dobro mjesto za meditiranje i duhovno uzdizanje. Sveti Ivan Rilski, čovjek koji je imao posebne moći, stvarao je čuda, rodio se oko 876 g. i odabrao je planinu Rila kao svoje boravište. Sve pravoslavne crkve su ga poštovale i divile mu se. Rodio se u selu Skrino, u blizini grada Bobosevo (pokraj Dupnice). Postao je svećenik u jednom od obližnjih manastira smještenih na brdima Ruena, u dobi od 25 godina. Tako je započeo svoj teški, ali slavni put prema duhovnom usavršavanju. Nakon nekoliko godina put ga je odveo u divlje planine Rile. Posvetio se samačkom životu, obilježenom neprestanim molitvama. Stijene su bile njegov krevet, a nebo pokrivač. Živio je 12 godina u jednoj hladnoj spilji i 7 godina na zemlji pod zvjezdanim nebom koje je odabrao za svoje snove. Preko jake vjere u Boga i preko molitvi i gladovanja uspjeo je oduprijeti se vražijim iskušenjima.
Osnovao je bugarski manastirizam i veliku zajednicu svojih učenika i sljedbenika. Umro je 18. kolovoza 946.