Solun |
|
Cesta koja nas je vodila od Kalambake prema Solunu, prolazi pokraj planine Olimp, najpoznatije grčke planine i jedne od najpoznatijih u svijetu, zahvaljujuci mnogobrojnim grčkim legendama. Iako je dan bio lijep, vidljivost nije bila najbolja i nismo uspjeli vidjeti niti obris Olimpa. U Solunu smo se našli u pravoj gradskoj gužvi: tog dana se igralo finale grčkog nogometnog kupa između Arisa, domaće momčadi i Olympiacosa iz Atene (Aris je izgubio 2:0). Ceste su bile prepune navijača Arisa, obučenih u žuto, boja njihove momčadi. Nakon ručka u hotelu El Greco, koji je bio naša baza u tri slijedeća dana, u pratnji lokalnog vodiča smo posjetili neke turističke mete Soluna. Crkva Sveti Dimitrije nije najveća u Solunu, ali se smatra najznačajnija jer je posvećena svetom zaštitniku grada.
Pokraj crkve se nalaze arheološke iskopine rimskog teatra. Solun ima jedan sličan problem kao i Rim: čim se počne negdje kopati evo posla za arheologe. To je i jedan od razloga zašto grad i dan danas nema metro, koji je ipak u izgradnji, veoma sporoj.
Na brdu koji dominira gradom se nalazi centar starog grada Soluna okružen zidinama. Grad je osnovan 315. god. prije Krista od Kralja Makedonije Kasandra. Ime Tessalonica (Solun) je zapravo ime žene od Kasandra, polusestre Aleksandra Velikog. Sa brda se pruža krasan pogled i dobije se dojam koliko je grad velik.
Na obali uz more, nalazi se čuveni Bijeli Toranj, simbol grada. Tijekom dominacije Turaka su ga zvali Krvavi Toranj, jer su Turci na tom mjestu mučili i ubijali zarobljenike i zidovi su bili krvavi. Nakon oslobođenja od Turaka, Toranj je obojan u bijelo da bi se izbrisala krv i od onda se zove Bijeli Toranj.
Pravoslavna crkva Panagia Chalkeon se nalazi u centru Soluna, par koraka od Aristotelovog trga, ali nije je bilo moguce posjetiti, jer je, kao i mnoge druge crkve, bila zatvorena za posjetioce.
Grad je jako živ u svako doba dana i noći, i mnogobrojni barovi i restorani su uvijek puni, dok dućani, za nas, imaju čudno radno vrijeme: u stvari samo dva, tri dana u tjednu su otvoreni i poslije podne. To se nije baš jako svidjelo ženskom djelu grupe. Druga stvar, koja vrijedi za cijelu Grcku, je bila uzrok kolektivnog nezadovoljstva: cijena espreso kave od 2 do 5 eura. Tradicionalna grčka kava (ista kao turska) je koštala nešto manje, izmedju 1 i 3 eura. |
Extra
Prijatelji: |
