Crkva Sveti Dimitrije nije najveća u Solunu, ali se smatra najznačajnija jer je posvećena svetom zaštitniku grada.
Pokraj crkve se nalaze arheološke iskopine rimskog teatra. Solun ima jedan sličan problem kao i Rim: čim se počne negdje kopati evo posla za arheologe. To je i jedan od razloga zašto grad i dan danas nema metro, koji je ipak u izgradnji, veoma sporoj.
Na brdu koje dominira okolicom se nalazi centar starog grada Soluna okružen zidinama. Grad je osnovan 315. god. prije Krista od Kralja Makedonije Kasandra. Ime Thessalonica (Solun) je zapravo ime žene od Kasandra, polusestre Aleksandra Velikog. S brda se pruža krasan pogled i dobije se dojam koliko je grad velik. U društvu mnogobrojnih turista, uživali smo u panoramskom pogledu. Pogled je lutao preko bezbrojnih krovova i građevina; bilo je toga puno interesantnog za vidjeti. U daljini more i obzorje gdje se je nebo spajalo s vodom. Dan je bio lijep i sunčan, ali vidljivost nije bila najbolja zbog lagane izmaglice koja je dominirala okruženje. Pronašli smo jedan bar s nekoliko vanjskih stolova i odlučili da se odmorimo desetak minuta. Sjedeći, nastavili smo uživati u ambijentu koji nas je okruživao. Dvije male pive i uobičajeni čips su dodatno pomogli da raspoloženje bude na visokom nivou. Poslije su nam se pridružila druga dva para iz naše grupe i počelo je s prepričavanjem doživljaja i utisaka koji su već nakon samo par dana bili mnogobrojni.
Na obali uz more, nalazi se čuveni Bijeli Toranj, simbol grada. Tijekom dominacije Turaka su ga zvali Krvavi Toranj, jer su Turci na tom mjestu mučili i ubijali zarobljenike i zidovi su bili krvavi. Nakon oslobođenja od Turaka, Toranj je pobojan u bijelo da bi se izbrisala krv i od onda se zove Bijeli Toranj.
Pravoslavna crkva Panagia Chalkeon se nalazi u centru Soluna, par koraka od Aristotelovog trga, ali nije je bilo moguće posjetiti, jer je, kao i mnoge druge crkve, bila zatvorena za posjetioce.
Grad je jako živ u svako doba dana i noći, i mnogobrojni barovi i restorani su uvijek puni, dok dućani, za nas, imaju čudno radno vrijeme: u stvari samo dva, tri dana u tjednu su otvoreni i poslije podne. To se nije baš jako svidjelo ženskom djelu grupe. Druga stvar, koja vrijedi za cijelu Grčku, je bila uzrok kolektivnog nezadovoljstva naših talijanskih suputnika: cijena espreso kave od 2 do 5 eura. Tradicionalna grčka kava (ista kao turska) je koštala nešto manje, između 1 i 3 eura.
Extra